"Najviše pamtimo ono što se nikada nije dogodilo." K.R.Safon

петак, 23. септембар 2011.

Glad...

Sad znam!
Sigurna sam!
Srešćemo se!
Ali, ja ti neću
dati ni da jedeš
ni da piješ.
Dozvoliću ti,
dok se u tebi
glad javlja
i usne ti se suše,
da gledaš
kako se vetar
igra oko
mog tela,
kako me miluje
i kako se
uvlači u mene,
kako me kiša
lagano kvasi
i osmeh na
lice mami
i kako se parim,
a hladim
do kocke leda.
A ti, u agoniji,
bezličan,
razvlačićeš
se do mene
i ni prstom
me dotaći nećeš
jer umrećeš
tog trenutka
u meni.



4 коментара:

  1. Sad, ne znam...šta da ti kažem... nije mi "legla" pesma. Izvini, mogla sam i da se ne javim komentarom, ali bolje da kažem svoj utisak. I, na kraju, ne moraju svi da isto "osete" pesmu. Ja se ovoj ne radujem...

    al' zato, malo veselice... :)

    http://www.youtube.com/watch?v=Xfv52SEgCNA&feature=related

    ОдговориИзбриши
  2. @ Todora Škoro

    Jeste, da znaš!
    Nisam ni slutila da mogu biti tako surova:)))

    Pozdrav Tebi:)

    ОдговориИзбриши
  3. @ emo_serpica

    Ne uzbudjavaj se:))) Naravno da ne može baš sve da nam "legne":) slobodna si da napišeš upravo ono što osećaš i ja to poštujem najviše od svega:))) hvala što si se oglasila:)

    i... hvala za muziku. obožavam tu pesmu:)

    ОдговориИзбриши

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...