"Najviše pamtimo ono što se nikada nije dogodilo." K.R.Safon

среда, 21. септембар 2011.

Bonaca

Obala i… ja

Mesec se spustio
na obližnju stenu
i udiše note
kojima more svira.
Spretno ih sakuplja
i razbacuje po nebu.
Kao fenjerčiće ih pali,
rasterujući tminu,
da osvetle put
jednom malom jedrenjaku
i jednoj velikoj tajni.
Pogled se razvlači
do daljine
i odbija o horizont,
napijajući me
lagodnom tišinom.

Bonaca u meni i oko mene
uspavljije buru
u kojoj sam,
samo sekund pre,
misli prevrtala.

2 коментара:

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...