"Najviše pamtimo ono što se nikada nije dogodilo." K.R.Safon

четвртак, 1. септембар 2011.

Septembar...

Svetlost je lagano
dogorevala u sobi.
Miris septembra
ostavljao je
senke po zidovima.


Dva tela
zgrčena na patosu
izražavala su sumnju
da će zora ikada stići
da rastera te senke
u koje su se slivali
i obrisi njihovih tela.
Trebalo je da pobegnu,
ali su noge osećale
svu težinu kišnih
misli izgovorenih
nemim jezikom ljubavi
koja priziva sećanje
na taj ples, na to ไปเช้า,
baš tog, tako
prokleto prolaznog
s e p t e m b r a . . .


PS  ไปเช้า - jutro

6 коментара:

  1. Čitam je već nekoliko puta i oduševljen sam. Definitivno mi je sada jedna od omiljenih, svaki put kada iznova pročitam predosjećam nešto loše. To je valjda što sam pesimista i možda radi toga što takve pjesme izvuku iz čovjeka još veću sumnju, još veću jezu i nose sa sobom neki lajt motiv. Nemam pametnu riječ, ali imam pune vene nekih predosjećanja nakon ovih stihova.

    ОдговориИзбриши
  2. @ Autark

    hej, hej! pusti loše predosećaje da ih vetar raznese...
    neće se dogoditi ništa strašno. često pomislim da, zapravo mi sami, svojim mislima, dozivamo to nešto... što ne valja...
    Zato, samo pozitivno i optimistički:)))

    I... hvala:)

    muzika... može:)

    http://www.youtube.com/watch?v=nJzBcKM3ZIE

    ОдговориИзбриши
  3. Ma jašta, kad bi čovjek barem ostao bez moći o takvom razmišljanju :) Al' onda bih ostao i bez inspiracije.

    Muzika ... Odlična kao i uvijek ;)

    ОдговориИзбриши
  4. @ Autark

    hm..hm.. hm...

    kaže poslovica da je čovek sam kovač svoje sreće...
    tako i svojih misli i osećanja...
    čini li ti se da je klinački? :)

    razumem da inspiracija neretko jeste nadahnuta tamnom stranom meseca... ali... volela bih da to ne bude pravilo.)


    vidi... koliko jednostavnih, toplih misli...

    Jedan maleni cvet
    još ni progovorio nije,
    a već je znao sve tajne Sunca
    i sve što zemlja krije.

    Jedan maleni cvet
    još nije ni prohod'o,
    a već je umeo sam da se hrani
    svetlošću, vazduhom i vodom.

    Jedan maleni cvet
    ne zna da čita i piše,
    al' zna šta je život, šta je svet,
    i miriše, miriše.

    B.Miljković

    ОдговориИзбриши
  5. E, da, možda sam ipak bio previše deduktivan. Elem, s moje strane su mi uvijek loša osjećanja dublja nego ona dobra, nažalost, iako uvijek više cijenim nešto ispunjeno vedrinom i srećom. Ali, jedno je srce, jedno je razum :)
    Lijepa pjesma :))

    ОдговориИзбриши
  6. @ Autark

    Možda sam i ja bila malko brezobrazna, pa sam se uhvatila za to što si napisao kao pijan plota:)))
    a logično je... kad si srećan, srećan si! a kad si tužan, tražiš ventil i način da to osećanje pobediš u sebi i onda... neko piše, neko radi neke druge stvari:)))

    evo još jedne lepe pesme:)

    http://www.youtube.com/watch?v=YXov1iDi7jA&feature=results_video&playnext=1&list=PLE8690A17001B7910

    ОдговориИзбриши

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...