"Najviše pamtimo ono što se nikada nije dogodilo." K.R.Safon

субота, 24. септембар 2011.

Gde si sad...

Gde si sad,
da me preko bola preneseš?
Bosonoga sam
po užarenom kamenju hodala
i sad ne mogu da ustanem.

Gde si sad,
da mi tabane ljubiš?
Povredila sam se, pa bih
da prodje ovaj
bol što peče i krvari.

Gde si sad,
da me za ruku uhvatiš
pa da za Alisom potrčimo
i da onda, kao Ludi Šeširdžija
svaki dan slavimo nerodjendan -
nas dvoje!

Gde si sad,
da me makar tačkom gadjaš,
pa da se u tu tačku pretvorim
sama,
da eksplodiram!
i da zelena livada,
što kraj reke sanja -
postanem.

 

2 коментара:

  1. Imam sličnu pesmu... napisanu pre mnogo godina...

    Dobra pesmica.

    ОдговориИзбриши
  2. @ Exxx

    očekujem je ovdi u vidu komentara, kod tebe kao blog ili... ako je već negde, očekujem linak:)))

    Hvala:)

    i... muzika:)

    http://www.youtube.com/watch?v=0FogmcygI3A&feature=related

    ОдговориИзбриши

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...