Koračaš ulicom senki
koje se igraju
stranicama prošlosti.
Drumovi razvlače
tvoje misli
kao testo,
senke ih kovitlaju
poput vira
i raznose kao
prhnuti maslačak.
Sam si! Dozivaju te!
Bežiš im! Sakrivaju se!
Tražiš ih iza urušenih
zidova grada,
u senci maglovitih
maslinjaka,
u tragovima na
horizontu.
Uranjaš prste u penu
dubokih, najdubljih misli.
Stvarnost se dimi.
Našao si ih! Al’ ne čuju se!
Sa njima si! Al’ ne vide se!
Vešto te iz prikrajka
senka talasa
po pramenu kose skvasila,
vreme oprljila, pa zaledila.
Na tren! Rano je!!
Da kasnije ne može biti!!!
koje se igraju
stranicama prošlosti.
Drumovi razvlače
tvoje misli
kao testo,
senke ih kovitlaju
poput vira
i raznose kao
prhnuti maslačak.
Sam si! Dozivaju te!
Bežiš im! Sakrivaju se!
Tražiš ih iza urušenih
zidova grada,
u senci maglovitih
maslinjaka,
u tragovima na
horizontu.
Uranjaš prste u penu
dubokih, najdubljih misli.
Stvarnost se dimi.
Našao si ih! Al’ ne čuju se!
Sa njima si! Al’ ne vide se!
Vešto te iz prikrajka
senka talasa
po pramenu kose skvasila,
vreme oprljila, pa zaledila.
Na tren! Rano je!!
Da kasnije ne može biti!!!
Postojala si, živo i modro, trenutak.
ОдговориИзбришиI nestala si.
I ništa od sebe nisi ostavila.
Ni dah u zraku.
Ni miris u lišću.
Ni oblik svoj u vjetru.
Ništa.
Tvoj trzaj je bio brz i odlučan.
A ja evo mučim sva čula, da oživim
ovaj uzavreli čas.
Onaj oštri bljesak
tvoje prisutnosti.
Gledam more i nebo
i tražim boju tvojih zjenica.
Slušam lahor
(s juga dolazi) i lovim u njemu
val tvoga glasa.
Pipam vrške svojih prstiju,
nije li možda, bar malo, na njima ostalo
leda od tvoje vatre, pepela tvoje ljubavi?
Trazim dušu tvoju u duši tišine,
krv tvoju u svojoj krvi, prisutnost tvoju
u svojoj odsutnosti.
Ali ništa. I nigdje.
I sjećanje je nemoćno pred tvojim
modrim letom.
Ni ono nije moglo
zadržati ništa od tvoje plahe pojave,
od tvog toplog plavetnila.
I more šumi modro.
A tebe nema.
I dan sumori modrinom daljine i neba.
I vedro je. I toplo.
A mene nema.
I
ne znam gdje si, ni gdje sam. Nitko te
više ne pozna. I nema te nigdje.
Ni na nebu.
Ni u moru. Ni u ovoj
modroj elegiji,
koja te uzalud traži.
Niokla Milićević
http://www.youtube.com/watch?v=hzDzHvGVMh8
@ trener
ОдговориИзбришиuh!
http://www.youtube.com/watch?v=2X7jZozDNk0&feature=related
Ova je baš moćna. Volela bih da prisustvujem njenom recitovanju, negde u nekoj pustoši, gde odjekuje samo glas. Totalno možeš da se staviš u kožu osobe kojoj se govori.
ОдговориИзбриши@ Iva
ОдговориИзбришиNajpre, dobrodosla:)))
I... hvala na ovako lepim recima:)