"Najviše pamtimo ono što se nikada nije dogodilo." K.R.Safon

понедељак, 25. јул 2011.

Priča

Miris zrelog maslinjaka u vazduhu.
Nebo otvoreno. Beskrajno.

Pozorište malo. Antičko.
Po sedištima, poredjanim u nekoliko
koncentričnih krugova, zapaljene sveće.

Tu smo već vekovima. Nas dvoje. Sedimo
u orhestri, usresredjeni jedno na drugo.
Hlamide jedva da skrivaju istinu.

Dajem mu osmeh u ruke. Masiram ga ljubavlju,
dok kao mantru ponavljam istu priču.

Čekamo kišu da opere reči. Da pogasi sveće.
Da nas skvasi, pa da se slije niz nas.

Nema je. Neće da padne. Jer, kad bi pala,
priča bi stala, s one strane ogledala…



5 коментара:

  1. Ljubav koja se širi u koncentričnim krugovima...

    http://www.youtube.com/watch?v=oDNxM2ZW3oM

    ОдговориИзбриши
  2. @ hope

    ljubav je jedina zaraza koju treba širiti u svim pravcima:)))

    http://www.youtube.com/watch?v=K8SVPtNL5jg

    ОдговориИзбриши
  3. ti to umeš...
    http://www.youtube.com/watch?v=P0j14GrB-u8&feature=related

    ОдговориИзбриши
  4. @ hope

    valjda... volela bih... da umem:)

    And sometimes when the night is slow,
    The wretched and the meek,
    We gather up our hearts and go,
    A Thousand Kisses Deep.

    http://ih1.redbubble.net/work.6903053.1.flat,550x550,075,f.a-thousand-kisses-deep.jpg

    ОдговориИзбриши

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...