"Najviše pamtimo ono što se nikada nije dogodilo." K.R.Safon

четвртак, 21. јул 2011.

As time goes by...



Bio je mekan.
Ni malo klaustrofobičan.

Stalno se uvlačio u sebe
mada mu je prostor bio skučen
i često naboran kao koža onog psa.
Bila sam tu kada ga je prvi put podigao.
Plafon mu je preprečio put kojim je namerio
da stigne do balkona sa kojeg se jasno ocrtavao
andergraund budućeg. Krov mu je pao na mekani osmeh.
Još pamtim taj njegov zabezeknuti izraz lica i pogled tvrd i kleptomanski.
Ponovo se povukao u sebe, as time goes by…..........................................


4 коментара:

  1. http://www.youtube.com/watch?v=J4_9CF5_ouU

    ОдговориИзбриши
  2. @trener

    hvala tebi. juče sam se malko zezala sa pozadinom i ovim gedžetima sa strane. sad ćem da kačim ono što sam stigla da sačuvam od pre i ako se inspirišem, pa nešta novo napišem.

    ОдговориИзбриши

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...