Bio je mekan.
Ni malo klaustrofobičan.
Stalno se uvlačio u sebe
mada mu je prostor bio skučen
i često naboran kao koža onog psa.
Bila sam tu kada ga je prvi put podigao.
Plafon mu je preprečio put kojim je namerio
da stigne do balkona sa kojeg se jasno ocrtavao
andergraund budućeg. Krov mu je pao na mekani osmeh.
Još pamtim taj njegov zabezeknuti izraz lica i pogled tvrd i kleptomanski.
Ponovo se povukao u sebe, as time goes by…..........................................
http://www.youtube.com/watch?v=J4_9CF5_ouU
ОдговориИзбриши@trener
ОдговориИзбришиdobrodošao :)))
Hvala lepo ti je ovde:)))
ОдговориИзбриши@trener
ОдговориИзбришиhvala tebi. juče sam se malko zezala sa pozadinom i ovim gedžetima sa strane. sad ćem da kačim ono što sam stigla da sačuvam od pre i ako se inspirišem, pa nešta novo napišem.