U svetlosnom snopu
od tišine
od bola
sa rukama mojim
do pola
uronjenim u tebe
stojim i
gledam oko sebe
ne-videći
ne-osecjući
ne-misleći…
kao stvar
kao neživa tvar
koja postaje i sama
taj svetlosni snop
sazdan
od tišine i
i od bola
sada već više
od pola
uronjen i u tebe.
od tišine
od bola
sa rukama mojim
do pola
uronjenim u tebe
stojim i
gledam oko sebe
ne-videći
ne-osecjući
ne-misleći…
kao stvar
kao neživa tvar
koja postaje i sama
taj svetlosni snop
sazdan
od tišine i
i od bola
sada već više
od pola
uronjen i u tebe.
Iluzija prepuštanja i uranjanja u druge...
ОдговориИзбришиPokušati uroniti u sebe...
A onda se izliti u umetnost...
Razlivena pesma, od sunčevih zraka i osećanja :)
ОдговориИзбришиTako je osećam i doživljavam... sa sve predivnom muzičkom podlogom. Za dobro jutro :) Dobar dan, Bravarica :)
@ SFINGA
ОдговориИзбришиOvo je samo korelacija naših boli koje se razlivaju po neutvrdjenoj pravilnosti našeg odnosa.
A svi ti putevi vode do jednog... prepoznavanja suštinskog "ja" - u nama samima!
@ emo_serpica
ОдговориИзбришиSvetlost ustalasanih boli razlivenih po vodi koja bi da miruje...
Dobar dan i Tebe, emo:)))
Mora da ti priznam da nikad nisam znao da ostavim komentar posle pročitane neke pesme (teške poezije). Neku pesmu pročitam i po više puta da mi se otvori, da je razumem ali ipak ne ide. Ovu sam pročitao 5 puta i još nerasanjen dok srčem kafu, da se razbudim, opet ne znam šta da kažem sem Bravo !
ОдговориИзбриши@ Exxx
ОдговориИзбришиOh! Hvala:)))
I... ti ne moraš ništa da kažeš... :)
Nekada i tišina koju ostaviš za sobom... dovoljna je:)
hvala tebi što si tu:)