Stojim iza scene.
Na bini, žive lutke
igraju u taktu
nemo izgovorenih reči.
Deli nas ogromni
crni zastor
po kome plešu
još crnje senke.
Palacam jezikom
da uhvatim
svoje slovo,
svoju reč,
sebe.
Vidim pauka
kako halapljivo
Na bini, žive lutke
igraju u taktu
nemo izgovorenih reči.
Deli nas ogromni
crni zastor
po kome plešu
još crnje senke.
Palacam jezikom
da uhvatim
svoje slovo,
svoju reč,
sebe.
Vidim pauka
kako halapljivo
plete korpu
oko mojih grudi.
Niz lepljivu mrežu
slivaju se
smolaste kapi
do mojih stopala.
Senke nestaju
u naborima noći,
a ja i dalje,
zalepljena, nepomična,
stojim na daskama
koje život znače.
S one strane zastora.
oko mojih grudi.
Niz lepljivu mrežu
slivaju se
smolaste kapi
do mojih stopala.
Senke nestaju
u naborima noći,
a ja i dalje,
zalepljena, nepomična,
stojim na daskama
koje život znače.
S one strane zastora.
U carstvu senki, nebitno je da li si ispred ili iza zastora...
ОдговориИзбриши@ emo_serpica
ОдговориИзбришиda! ali ako si u stvarnom svetu, a živiš medju senama onda je veoma važno da odrediš prioritet. stvarnost bi morala da pobedi, zar ne:)
trebalo bi :)
ОдговориИзбриши