Večno je proleće u meni sada
ko da sam opet tako mlada
šetamo ulicama najlepšeg grada
na mojoj kosi, ovlaš naslonjena, tvoja brada.
Na nebu, visoko, Mesec se smeši
gledaš me mazno i kažeš: Hajde, zapleši!
a ruka tvoja pantljike dreši
u meni ~ sve se kostreši.
Miluješ moje grudi i bedra
ja nežno ljubim tvoja nedra
i ova pesma bila bi vedra
da nema strasti što širi jedra.
Jutro je tiho. U zraku umor.
Biće da smo začeli tumor
proleća našeg.
PS Sad imam dilemu, pa da Vas pitam:)
Ko piše, zna, da dok ispisuje ili teče ko reka ili se mučiš do veka. A ja sam je ovako privela kraju, u dahu, ali kad je pročitah, nešto mi ovaj tumor izaziva graju u glavi, te zamolih sebe da da stihove poslednje promenim zarad milote. Eh, izadjem sama sebi u susret i napišem onda ovako:
Jutro je tiho. Umor u zraku.
Jos smo u onom noćašnjem mraku.
Dišemo skupa!
E, sad, kome se šta više svidja:)
A možete i da glasate putem SMS-a ovako:
Ukucate
predlog razmak 1 ili
predlog razmak 2
i pošaljete na
„#$%* vazi za sve mreže:-)))
ko da sam opet tako mlada
šetamo ulicama najlepšeg grada
na mojoj kosi, ovlaš naslonjena, tvoja brada.
Na nebu, visoko, Mesec se smeši
gledaš me mazno i kažeš: Hajde, zapleši!
a ruka tvoja pantljike dreši
u meni ~ sve se kostreši.
Miluješ moje grudi i bedra
ja nežno ljubim tvoja nedra
i ova pesma bila bi vedra
da nema strasti što širi jedra.
Jutro je tiho. U zraku umor.
Biće da smo začeli tumor
proleća našeg.
PS Sad imam dilemu, pa da Vas pitam:)
Ko piše, zna, da dok ispisuje ili teče ko reka ili se mučiš do veka. A ja sam je ovako privela kraju, u dahu, ali kad je pročitah, nešto mi ovaj tumor izaziva graju u glavi, te zamolih sebe da da stihove poslednje promenim zarad milote. Eh, izadjem sama sebi u susret i napišem onda ovako:
Jutro je tiho. Umor u zraku.
Jos smo u onom noćašnjem mraku.
Dišemo skupa!
E, sad, kome se šta više svidja:)
A možete i da glasate putem SMS-a ovako:
Ukucate
predlog razmak 1 ili
predlog razmak 2
i pošaljete na
„#$%* vazi za sve mreže:-)))
Komplikovano mi da šaljem SMS, evo - može li ovako? :)
ОдговориИзбришиNema dileme da je milija 2-ga verzija. Ali se pitam, mora li uvek tako? Zašto ne pustiti da ono što je poteklo u hipu bude baš tako... Jer nema slasti ako je neka muka ne zamasti. Tumor jeste rogobatna reč, ali ima ih i dobroćudnih... :)Iskreno, meni je više zasmetalo odsustvo vedrine u predhodnoj strofi, a usled raširenoh jedara ljubavi. Tu tek treba da bude lepršavosti, vedrine, osmeha i zadovoljstva jer bez strasti teško da ih bude :)
@ emo_serpica
ОдговориИзбришиPrihvaćeno:) Iskreno, ni ja ne volem sms-ove:)
Jeste. Ona je nekako slatkasto lepljiva. Znala sam ja omak:)
"Jer nema slasti ako je neka muka ne zamasti."
ovo prvi put "čujem"... i odlično je:) sad mi je jasno što sam vako masna:)))
Trebalo je biti, ali se nekako zaturilo u vihorima jutra...
dobar jutar, dobar dan... Tebe:)))
Свиђају ми се понуђене алтернативе
ОдговориИзбришинека их нека паралелно живе:
за једне је друга слаткаста и јака
но временом ће и они изаћи из мрака
јер на крају свега осјети се умор
и неће моћи заобићи тумор
добар или зао ми му нисмо склони
кад тад ће морат‘ и да се уклони...
@ ex - il@miro
ОдговориИзбришиDobrodošli, dragi Miroslave:)))
Da! zato se i jesu obe našle u priči. istina da me je prva okupala odmah... ali, sažaljiva ja, ne odustadoh od hepienda:)))
uh! ti tumori zaista nisu dobri, ma kakvi bili:)))