Noć je već odavno zjapila kroz otvoren prozor njenog stana. Vesna nije mogla
da spava. Najpre se bezuspešno prevrtala po krevetu, a onda je odlučila da ne
muči više sebe, pa je ustala.
Sela je na sofu u dnevnoj sobi, upalila TV i bezvoljno vrtela kanale. Ništa nije
moglo da joj zadrži pažnju. Ugasila ga je. Po glavi je premotavala sinoćnu
sedeljku, uobičajeno veselu i iznad svega dosadnu, s obzirom da je već toliko
puta po istom scenariju izvedena. Volela je ona svoje prijatelje i dečka, naravno!
ali joj je trebalo malo svežeg zraka i novih životnih impulsa. Ljutila se na samu
sebe. Pa mnogi bi uživali na njenom mestu. I ona je, ali ova noć je neuobičajeno
teška, bez izgleda za poboljšanje.
Otišla je po pivo, otpila par gutljaja i ponovo se vratila u krevet. Taman je san
postao zbilja kada je prenuo zvuk sa mobilnog telefona. Nije bio njen, već Markov.
- O, ne! Zaboravio je mobilni iza saksije sa cvećem.
Nije ni čudo, kad je otrčao za Valentinom, Majinom novom drugaricom sa posla
koja se odskora pojavila u društvu. Vesni nije smetalo. Toliko su već zajedno,
da mali flertovi koje je povremeno imao nisu zaokupljali njenu pažnju preterano.
Uzela je telefon u ruke. Gledala je nemo u ekran. Prsti su bili brži od razuma.
Otvorila je poruku. Bila je od Vali. Htela je samo da proveri da li važi dogovor za
sutrašnju popodnevnu kafu i da mu poželi lepe snove. Vesna se osmehnula,
pritisla reply, sa neočekivanom zlobom polako otkucala: ne! i ne uznemiravaj me nikada više! i poslala poruku.
Odmah je počela da se oseća loše. Dilema počela da je muči.Zašto je ovo uradila?
Šta joj je to trebalo? Čemu? Kome? Nije čak ni zrnce ljubomore osetila! Ponovo je
ustala. Minuti su lenjo koračali na zidnom satu. Deset minuta, dvadeset, pola sata...
Pauk u uglu sobe spavao je umotan u sopstvene niti. Sa ulice je dopirala tišina, a
u Vesninoj glavi kloparale su, jedna za drugom, prezir i dilema.
Prošlo je već sat vremena. Uzela je mobilni, otkucala poruku u kojoj se izvinjava
zbog male šale i objasnila joj da je Marko zaboravio telefon i da će mu ga sutra
ujutru dati. Odmah se osećala bolje, bez obzira što je znala da će jutro, možda, promeniti sve!!!
da spava. Najpre se bezuspešno prevrtala po krevetu, a onda je odlučila da ne
muči više sebe, pa je ustala.
Sela je na sofu u dnevnoj sobi, upalila TV i bezvoljno vrtela kanale. Ništa nije
moglo da joj zadrži pažnju. Ugasila ga je. Po glavi je premotavala sinoćnu
sedeljku, uobičajeno veselu i iznad svega dosadnu, s obzirom da je već toliko
puta po istom scenariju izvedena. Volela je ona svoje prijatelje i dečka, naravno!
ali joj je trebalo malo svežeg zraka i novih životnih impulsa. Ljutila se na samu
sebe. Pa mnogi bi uživali na njenom mestu. I ona je, ali ova noć je neuobičajeno
teška, bez izgleda za poboljšanje.
Otišla je po pivo, otpila par gutljaja i ponovo se vratila u krevet. Taman je san
postao zbilja kada je prenuo zvuk sa mobilnog telefona. Nije bio njen, već Markov.
- O, ne! Zaboravio je mobilni iza saksije sa cvećem.
Nije ni čudo, kad je otrčao za Valentinom, Majinom novom drugaricom sa posla
koja se odskora pojavila u društvu. Vesni nije smetalo. Toliko su već zajedno,
da mali flertovi koje je povremeno imao nisu zaokupljali njenu pažnju preterano.
Uzela je telefon u ruke. Gledala je nemo u ekran. Prsti su bili brži od razuma.
Otvorila je poruku. Bila je od Vali. Htela je samo da proveri da li važi dogovor za
sutrašnju popodnevnu kafu i da mu poželi lepe snove. Vesna se osmehnula,
pritisla reply, sa neočekivanom zlobom polako otkucala: ne! i ne uznemiravaj me nikada više! i poslala poruku.
Odmah je počela da se oseća loše. Dilema počela da je muči.Zašto je ovo uradila?
Šta joj je to trebalo? Čemu? Kome? Nije čak ni zrnce ljubomore osetila! Ponovo je
ustala. Minuti su lenjo koračali na zidnom satu. Deset minuta, dvadeset, pola sata...
Pauk u uglu sobe spavao je umotan u sopstvene niti. Sa ulice je dopirala tišina, a
u Vesninoj glavi kloparale su, jedna za drugom, prezir i dilema.
Prošlo je već sat vremena. Uzela je mobilni, otkucala poruku u kojoj se izvinjava
zbog male šale i objasnila joj da je Marko zaboravio telefon i da će mu ga sutra
ujutru dati. Odmah se osećala bolje, bez obzira što je znala da će jutro, možda, promeniti sve!!!
Nesanica zna da mnoge postupke, koji nisu uobičajeni za pojedine osobe, izgura u prvi plan. Ali, isto tako, stičem utisak da osobi iz priče veza sa partnerom ne ide najbolje (najblaže rečeno :)) Moja prva asocijacija na poslednju rečenicu iz priče je bila muzika INDEX-a. Iznenađenje! pa to je tvoj omiljeni korejanac, klavirista. :) Sviđam! Nekako, tvoje me priče više dojme od pesama, što naravno, ništa ne znači sem da je u pitanju ukus o kome ne treba raspravljati :)
ОдговориИзбриши@ emo_serpica
ОдговориИзбришиDa! istina je. No... i meni se čini da je devojka uradila neke stvari iz potrebe da neko drugi učini ono što sama nije mogla. Navike su, takodje, čudo!
hehehe.... znaš... i ja sam pomislila na indexe, ali tekst pesme, sem tog jutra, uopšte se ne uklapa u priču:))) a Yiruma uvek ima nešto i to mi uvek prija:)))
uvek sam mislila da mi proza uopšte ne ide. sad kad mi tako kažeš - i sama imam dilemu:))))
Nema dileme barem kada je u pitanju neverstvo, barem kada sam u pitanju ja...
ОдговориИзбришиI ne bih mogao da se složim sa emo_sherpica po pitanju poezije i proze jer to su dve neuporedive forme. Poezija je šifra koju treba da provali svaki čitalac, proza je boza, za svačiji um... Zato poezija i nema prođu jer je komplikovana i teška za razumevanje... zahteva ogromno predznanje i koncetraciju...
Ne bih da ovaj komentar bude shaćen kao sporenje, jer je i poštovanom Exxx-u kao i meni potpuno jasno to da se poezija mnogo teže prihvata od strane čitalaca nego proza. Ponajviše, krivac je "zgusnutost" misli, ideja, naracija...mada i sami autori je ponekad čine nerazumljivom...ili manje razumljivom i prihvatljivom. Slučajno, nisam pisala o tome da li ja lično "razumem" ili ne Bravaričinu poeziju, već o tome kakav utisak ona ostavlja na mene, u odnosu na njenu prozu. Ako je mišljenje Exxx-a da ja, kao čitalac, a i sama sam neki pesnik u pokušaju, ne umem ili ne znam "provaliti" šifru kojom se pesnik, konkretno Bravarica u svojoj poeziji služi, neka tako mišljenje i ostane. Neću ga osporavati, jer je to lični stav drugog čitaoca.
ОдговориИзбришиZanimljiva priča. Ona je srećna ali u toj njenoj sreći traži još veću sreću,jer zapravo tu njenu sreču čini navika. Ona traži neki način da pobegne od navike ali da je ipak zadrži uz sebe,jer je ta navika čini srećnom. (:
ОдговориИзбришиEmo_Serpica
ОдговориИзбришиnije mi bila namera da bilo koga prozivam a ponajmanje tebe. Samo sam hteo da navedem razliku između poezije i proze. Ništa više. Žao mi je ako si moj komentar shvatila drugačije. Posetiću tvoj blog ovih dana pa ćeš imati moje mišljenje. I ne postoje pesnici u pokušaju i ti to sigurno nisi. Ti si pesnik. I ja sam nekad bio pesnik ali sam se prešaltao u prozu znači od šifriranog pisanja prešao na bozu tako da sam taj komentar zapravo uputio samom sebi...
@ Exxx
ОдговориИзбришиnaravno da je neverstvo bilo kakve vrste greh - i za mene! i poštujem one koji isto smatraju:)))
drugi deo komentara ne bih komentarisala jer mi se čini da ti je Emo odlično odgovorila i objasnila suštinu njenog komentara. Čitam da si i ti razumeo nju i volim da si objasnio zašto si tako odreagovao.
Obavezno da posetiš Mrve... autora emo_serpice jer zaista vredi:)))
a tvoja proza, koju imenova kao boza - vredi! Čitanost i posećenost tvoga bloga ide u prilog onome što napisah:)
@ emo_serpica
ОдговориИзбришиmislim da se ti i ja odlično razumemo:)))
bez obzira da li je proza ili poezija u pitanju:)))
Exxx je već objasnio da je zapravo sam sebe kritikom skrivenom nagradio:) čini mi se da je ljut na sebe što nema vremena da piše poeziju, ali voli da je čita!
i nemoj da si skromna... u pokušaju??? odlična si i volim da te čitam!
@ 3msc
ОдговориИзбришиnajpre, dobrosošla/o:)
Da. postoji velika verovatnoća da je tako! navike su čudo:)
Obožavam bozu :-)
ОдговориИзбришиI obožavam da čitam Exxove tekstove, Emo me ubija generacijski u svojim stihovima, bije gde sam najtanja, zna ona to, a ti draga moja, ti si moja princeza poetesa :-)
Kakve ovo sad veze ima sa pričom, nikakve, ali došlo mi!
@ Dragana Amarilis
ОдговориИзбриши:)))
prvo što mi pade na pamet jeste ona Lanetova: i sad... ne znam zašto sam vam ovo ispričao. siguran sam da ne šteti... a ako ne šteti znači da koristi!!! ili tako nekako:)))
neka si ti kazala! i naravno da ima veze sa pričom jer tvoja dilema je rešena! ipak si napisala:)))
ps hvala od srca za ovo princeza poetesa :)))
A gde je muzika za mene :-(
ОдговориИзбришиIh Lane je car, baš tako je bilo, ne može da šteti a meni bilo lepo dok sam pisla :-)
@ Dragana Amarilis
ОдговориИзбришиdraga Dragana!
Oprosti meni:)
Zaboravih na muziku! ali se nadam da nikad nije kasno da se ispravi greška: )))
http://www.youtube.com/watch?v=8nwM4Bf3rKs
ps e, baš volem da si onda i napisala:)))