"Najviše pamtimo ono što se nikada nije dogodilo." K.R.Safon

уторак, 18. октобар 2011.

Volim da te slušam...



Volim da te slušam
dok mi pričaš.

 Volim boju
tvoga glasa.

Izaziva sve
moje receptore,
čak i kada
govoriš besmislice
o toj nepostojeći
postojećoj,
idealnoj reči,
koja ti se uvek
zalepi na vrh
jezika. Onda
tim istim vrhom
po meni islikavaš
bleeding heart, čije
kapljice krvi
padaju po tragovima
sasušenog mastila
neispisanih slova
baš te, tvoje,
prave i savršene
reči ljubavi…

6 коментара:

  1. Ovdje se i pročita, ali i posluša :) To već znaš, ali sam sad morao napomenuti jer sam na poseban način zanešen raspoloženjem iz ovih pjesama :)

    Nakon pročitanog mi na pamet prvo pada paradoks, prvo zbog ovog postojećeg - nepostojećeg, onda radi toga što sam poslije ovakvih riječi spreman kazati hiljadu riječi - ali ne uspijevam :)

    ОдговориИзбриши
  2. @ Autark

    Autarče... ostavio si i Ti mene bez reči ovim Tvojim komentarom.

    http://www.mudremisli.com/wp-content/uploads/2011/02/hvala-ti.bmp
    od srca:)))

    ОдговориИзбриши
  3. i slušanje je isto umeće kao i pričanje, čak ponekad i veće...

    ОдговориИзбриши
  4. lepa pesma. prva asocijacija mi je ova pesma

    http://www.youtube.com/watch?v=OGqBEuXurSE

    mada, ide i ova :) možda zbog čokolade ;)

    http://www.youtube.com/watch?v=PUPhOC5X7cc

    ОдговориИзбриши
  5. @ emo_serpica

    dobra ti je prva asocijacija:)))
    jerbo ja imam asocijaciju... ali o njoj ti nećem reći ni reč:))))))

    hvala za "lepa" :)))

    ОдговориИзбриши

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...