"Najviše pamtimo ono što se nikada nije dogodilo." K.R.Safon

понедељак, 24. октобар 2011.

Školjka...

Imam jedan čudesan svet, smešten na mestu gde počinje duga. U taj svet se ulazi kroz vrata napravljena od ogledala sa brušenim ivicama. Ja kroz ta vrata nikada nisam prošla.
Ali… Otvorila sam prozor na tom ogledalu i propustila sve moje snove da tamo ušetaju, da ojačaju, da se oboje bojama i da se u reči pretoče.
Ponekad zavučem ruku kroz taj majušni prozor i neke od tih reči, iz snova rođenih, u priču upletem… Jednom sam i Ludog Šeširdžiju tamo pronašla, odande izvukla… sreća moja!

Nije se ona u školjku skrila,
nju je školjka iznedrila
i krila joj mala – dala
da poleti, da se vine,
da oseti moć lahora,
da oseti moć visine.

Voli ona svoju školjku.

Tek, poleti na čas tamo
da udahne i da vidi
da oseti, pa da sleti
ponovo u školjku svoju.
Tu joj lepo, tu joj prija…
Biser beli i njen Ludi Šeširdžija…




4 коментара:

  1. dobro tkanje, preplitaji od proze&poezije :)
    evo, za muzičku potku predlažem, nadam se da će prijati :)

    http://www.youtube.com/watch?v=emnFcNP-ciY&feature=feedwll&list=WL

    ОдговориИзбриши
  2. Divno, posebno Ludi Šeširdžija :)

    ОдговориИзбриши
  3. @ emo_serpica

    hvala, draga Emo:)))

    http://www.youtube.com/watch?v=ac3HkriqdGQ

    ОдговориИзбриши

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...