"Najviše pamtimo ono što se nikada nije dogodilo." K.R.Safon

понедељак, 17. октобар 2011.

Oglas


Oglašavam nevažećim:

sve reči
što u pesmu
vetrom se nižu,

sve boje
što spektrom duge
po platnu se lepe,

sve note
što ritmom nade
po žicamam prebiraju,

sve diplome
stečene u pauzama tišine

i

sva pravila
ispisana u meduvremenu života.






12 коментара:

  1. život i njegova nepisana pravila ... valja ih potaknuti :)

    ОдговориИзбриши
  2. Znači, da očekujemo neku novu Bravaricu.... :)

    ОдговориИзбриши
  3. "Traži se jedna reč.

    Traži se ona reč što mi je već danima navrh jezika, a

    nikako da je izgovorim, i, možda, napišem. Tražim već

    godinama tu strašno važnu reč koja bi me spasila, a ne

    mogu nikako da je nađem, pa izlazim da je tražim po

    ulicama. Pre toga, otvaram sanduče za pisma (možda mi je

    neko poslao poštom?), ali tamo su samo neplaćeni računi i

    opomene.

    Odlazim da je tražim po Terazijama; možda sedi pred

    Moskvom i pije pivo, a možda je u kiosku s novinama.

    “Šta radiš?” – pitaju me poznanici.

    Šta da im kažem? Da tražim neku reč, a ne mogu da je

    nađem?

    Sve što su tražili, to su i našli, zato što i nisu hteli ništa

    naročito. Lepo se vidi: umrle su u njima prave reči, a ostali

    samo brojevi i opšta mesta....

    Traži se jedan svet, prekjuče iščezao....

    Traži se nada....ona davna nada polagana u sebe same i u

    vreme koje dolazi.

    Traže se svi oni što su nas raznosili komad po komad, deo

    po deo: delove našeg vremena, naše ljubavi, traže se da

    vrate ljubav...

    Traži se onaj ulični časovnik na banderi pod kojim smo

    čekali, onaj sat što još uvek otkucava u našem pamćenju.

    On se traži. ...Jedanput bismo primetili da mala kazaljka

    stoji na šest a velika na dvanaest, i ne bismo se čestito ni

    okrenuli, a kazaljke su ponovo stajale na šest i na

    dvanaest, samo bi između ta dva pogleda protekao ceo

    život. I on se traži – taj život što promiče od danas do

    sutra, onaj život što je kolao, ključao, puzio, preklinjao,

    voleo, cmizdrio, čekao, bogoradio, zaustavljao se, podizao

    i ponovo padao i opet se dizao ispod onog uličnog

    časovnika koji se traži, a koji je ko zna kuda odnesen."

    "Oglas" Momo Kapor

    ОдговориИзбриши
  4. @ Autark

    radujem se da te vidim ovdi:)

    treba! no... ponekad mislim da pravila postoje samo da bismo ih kršili:)))

    ОдговориИзбриши
  5. @ SFINGA

    gdi si ti nama nestala:)))

    heh:) Bravarica je svakog novog jutra kao nova:)))

    PS šalim se:) otkriću ti tajnu - glavni krivac za ovaj moj oglas bio je blog ove fine dame što je ostavila komentar ispod tvog:))) jednom... daaavno... u nekom petom spejs univerzumu:)))

    ОдговориИзбриши
  6. @ hope

    heej! naadooo!!! hvala ti za ovaj oglas:)

    Traži se nada....ona davna nada polagana u sebe same i u vreme koje dolazi. mislim da sam ovo pronašla:)))

    ОдговориИзбриши
  7. nada?

    potraži je na dnu kutije...ukoliko je još uvek tamo :)

    ОдговориИзбриши
  8. ..pravila su tu da bi smo ih krsili :)
    jednostavno se i to nekada mora desiti...
    oglas je optimistican! Ima nade..

    ОдговориИзбриши
  9. Dopada mi se oglas... :)
    Tek sada nađoh vreme da prošetam do tebe. :)

    ОдговориИзбриши
  10. @ beliočnjakx

    ah, te pandore brzoplete i radoznale...
    da je makar dosledno ostavila da sve isteče:)
    ovako... nada ume da peče... baš gadno:)))


    ja imam moju hope:) i to je sasvim ok:)))

    ОдговориИзбриши
  11. @ sarahstory

    baš to rekoh i Autarku. Čemu inače pravila i služe:)))
    a što se nade tiče... kod mene je uvek ima. u protivnom... ne bi valjalo:)))

    ОдговориИзбриши
  12. @ Violeta

    Draga Violeta:)
    Kad god došla, dobrodošla:)

    voem da ti se oglas dopada:))) prodato:)))

    ОдговориИзбриши

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...