Tek na trenutak
osetim tvoj pogled
uglavljen iza okuke
zajedničkih težnji.
Proždiremo stvarnost
halapljivim dodirima reči
puštenih niz vetar
boje zrelog cvrčka.
osetim tvoj pogled
uglavljen iza okuke
zajedničkih težnji.
Proždiremo stvarnost
halapljivim dodirima reči
puštenih niz vetar
boje zrelog cvrčka.
Jednom ćemo se pronaći
usnuli pod strehom
zajedničkog doma
u snu našem
davno naslikanom.
davno naslikanom.
Ovaj "zreli cvrčak" budi sliku žitnih polja i sunca, sunca... A od strehe, mislim, nema bolje reči da opiše dom, zajedništvo, ljubav... Sviđa mi se, vrlo mi se sviđa ova izgarajuća pesma-slika!
ОдговориИзбришиImali smo strehu pod kojom su laste svijale svoja gnezda... kako sam tada volela rano proleće : )))
Избришиvolem da ti se svidja i volem da si osetila baš to - izgaranje : )))
Jednom...
ОдговориИзбришиu snu...
ИзбришиDok budni sanjamo, mladi smo ...
ОдговориИзбришиU nekim danima sam starac Fočo od stotinu ljeta... pih!
ИзбришиGladno...:)
ОдговориИзбришиi tako jadno...:)
Избриши?
Избриши:)))
Избришиmislem... mogla sam i pretpostaviti da ćeš odreagovati:) a meni se tako slatko urimovala ta reč:) i ništa više:)))
mada sam najpre htela reć i bi tako... jednom... ali se stvarno neje uklopila:)))))
hug4U
Lepooooooooooo...
ОдговориИзбришиJa mislim da sam već ovde ostavio komentar... kad ono ili je nestao ili nisam :) Ali evo sada sam :)
Hvalaaaaaa... Branko:)
Избришиi... volem da si čit´o, al´ komentar je komentar:)))))