"Najviše pamtimo ono što se nikada nije dogodilo." K.R.Safon

субота, 12. мај 2012.

Dobro jutro


Ko smo to "Mi" ?!
Sa svim svojim ja
i dalje sedim
ispred ogledala
(u koje neću ući)
i ćutećim razgovorom
razbijam talase
(na komade)
o hridi, što se
sve daljim čine
u protoku uspomena.
Osmehom označavam sebe
koju sam pronašla,
a davno zaboravila,
zapustila i izgubila
u ćošku tegle pekmeza
od slasnih šipaka.
Dovlačim je sa nekoliko
pruženih pipaka
i želim:
"Dobro jutro".




четвртак, 19. април 2012.

Sfinga



Samo kroz istoriju
čujem korake tvoje
kako putuju
put piramide.
Teški su i tromi.
Spori i uspavljujući.

Sfinga te posmatra.
Hrani te olujom
vetrova peščanih.
Miluje te dodirima
bljeskova zvezdanih.
Svira ti na panovoj fruli
pesmu o ljubavi.

I…
Leči te, kaao,
dok te balsamuje
lažljivim pogledom.
Otežava ti – odlazak
do večnog konačišta
u kojem će te voleti
bezbolno i trajno
s pesmom u prozi
kako samo ona zna.


Side View of the Great Sphinx, Pyramids of Geezeh
http://www.petrafineart.net/egypt.html

недеља, 8. април 2012.

Ona & On

ONA

Još samo po
putevima makadamskim
korake tvoje čujem
kako odjekuju
u praznom prostoru
kosmosa što ga
za nama ostavismo
da traje,
u već razredjenom
bolu koji nikad,
ali baš nikad
nestati neće,
jer su tragovi
njegovi neuništivi,
u spokojstvu večnosti
koji je duga u
 irisu zaključala.





ON

Dozvoli mi da
samo još
par stihova
u trepavice tvoje
upletem vrhovima
prstiju mojih
i da ti u irise
još tri preostale
zvezdice nalepim,
pa kad zablistas
od tih stihova,
od tih zvezdica,
da mi umornu,
dušu pesničku
ogreješ i nadu
joj, makar za taj
bljesak oka ~ vratiš.

петак, 30. март 2012.

Ručni rad

Ispleti
kraj tople peći
san o sreći.

Pa ga na noge
posle navuci
da te greje.

I…
ne skidaj ga
nikada.

Jednostavno…
živi ga.




субота, 17. март 2012.

Tuga


U neproziru ledene kocke
ogledam biće svoje
i vidim sve one boje
koje me gase.

Sivo mi lice u grču
ruke bi da prave srču
a srce kao u vrču
odzvanja ritmom svojim.

Crno mi u glavi stenje
po telu oštrim kamenjem
kao da me neko gadja.

Misao reži i kolje
dosadna kao zolje
i stvara tugu u meni.

Da mi je vreme da vratim
da rečju jednom platim
sve što sam reći htela…

Zagrli me, ljubavi, jače
jer
moja duša sad plače.
Sutra će biti bolje!


PS Danas bih joj čestitala 66-ti rodjendan... 
a mi ćemo, za dvanaest dana obeležiti drugu godinu njenog smrtovdana...
Nedostaješ... majko!

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...