Svetlost je lagano
dogorevala u sobi.
Miris septembra
ostavljao je
senke po zidovima.
dogorevala u sobi.
Miris septembra
ostavljao je
senke po zidovima.
Dva tela
zgrčena na patosu
izražavala su sumnju
da će zora ikada stići
da rastera te senke
u koje su se slivali
i obrisi njihovih tela.
Trebalo je da pobegnu,
ali su noge osećale
svu težinu kišnih
misli izgovorenih
nemim jezikom ljubavi
koja priziva sećanje
na taj ples, na to ไปเช้า,
baš tog, tako
prokleto prolaznog
s e p t e m b r a . . .
zgrčena na patosu
izražavala su sumnju
da će zora ikada stići
da rastera te senke
u koje su se slivali
i obrisi njihovih tela.
Trebalo je da pobegnu,
ali su noge osećale
svu težinu kišnih
misli izgovorenih
nemim jezikom ljubavi
koja priziva sećanje
na taj ples, na to ไปเช้า,
baš tog, tako
prokleto prolaznog
s e p t e m b r a . . .
PS ไปเช้า - jutro
Čitam je već nekoliko puta i oduševljen sam. Definitivno mi je sada jedna od omiljenih, svaki put kada iznova pročitam predosjećam nešto loše. To je valjda što sam pesimista i možda radi toga što takve pjesme izvuku iz čovjeka još veću sumnju, još veću jezu i nose sa sobom neki lajt motiv. Nemam pametnu riječ, ali imam pune vene nekih predosjećanja nakon ovih stihova.
ОдговориИзбриши@ Autark
ОдговориИзбришиhej, hej! pusti loše predosećaje da ih vetar raznese...
neće se dogoditi ništa strašno. često pomislim da, zapravo mi sami, svojim mislima, dozivamo to nešto... što ne valja...
Zato, samo pozitivno i optimistički:)))
I... hvala:)
muzika... može:)
http://www.youtube.com/watch?v=nJzBcKM3ZIE
Ma jašta, kad bi čovjek barem ostao bez moći o takvom razmišljanju :) Al' onda bih ostao i bez inspiracije.
ОдговориИзбришиMuzika ... Odlična kao i uvijek ;)
@ Autark
ОдговориИзбришиhm..hm.. hm...
kaže poslovica da je čovek sam kovač svoje sreće...
tako i svojih misli i osećanja...
čini li ti se da je klinački? :)
razumem da inspiracija neretko jeste nadahnuta tamnom stranom meseca... ali... volela bih da to ne bude pravilo.)
vidi... koliko jednostavnih, toplih misli...
Jedan maleni cvet
još ni progovorio nije,
a već je znao sve tajne Sunca
i sve što zemlja krije.
Jedan maleni cvet
još nije ni prohod'o,
a već je umeo sam da se hrani
svetlošću, vazduhom i vodom.
Jedan maleni cvet
ne zna da čita i piše,
al' zna šta je život, šta je svet,
i miriše, miriše.
B.Miljković
E, da, možda sam ipak bio previše deduktivan. Elem, s moje strane su mi uvijek loša osjećanja dublja nego ona dobra, nažalost, iako uvijek više cijenim nešto ispunjeno vedrinom i srećom. Ali, jedno je srce, jedno je razum :)
ОдговориИзбришиLijepa pjesma :))
@ Autark
ОдговориИзбришиMožda sam i ja bila malko brezobrazna, pa sam se uhvatila za to što si napisao kao pijan plota:)))
a logično je... kad si srećan, srećan si! a kad si tužan, tražiš ventil i način da to osećanje pobediš u sebi i onda... neko piše, neko radi neke druge stvari:)))
evo još jedne lepe pesme:)
http://www.youtube.com/watch?v=YXov1iDi7jA&feature=results_video&playnext=1&list=PLE8690A17001B7910